Advent u Svetome Ivanu Zelini započeo paljenjem prve Adventske svijeće.

Došašće ili latinizam advent (lat. adventus = dolazak) početno je razdoblje u Crkvenoj liturgijskoj godini (izuzev istočnih kršćana), vrijeme iščekivanja i pripreme za svetkovinu Božića. Zajedno s korizmom ubraja se u tzv. „jaka liturgijska vremena” i pokorničkoga je karaktera.[1]

Došašće u zapadnom kršćanstvu počinje četiri nedjelje prije Božića, koje simbolično označavaju četiri tisućljeća od stvara svijeta do Kristova dolaska u biblijskome izričaju.[2][3] Najranije može početi 27. studenoga, a najkasnije 3. prosinca. Prva je nedjelja došašća ona najbliža blagdanu sv. Andrije apostola (30. studenoga).[2] Završava 24. prosinca na Badnjak. U Katoličkoj Crkvi u došašću prevladava ljubičasta boja u liturgiji. Čitaju se prikladni tekstovi iz Biblije (često iz Izaije) i razmatra značaj Kristova utjelovljenja.[4]

Prvi dio došašća (do 16. prosinca) zamišljen je eshatološki, kao priprava za Kristov drugi dolazak kada će ujedno biti i sudnji dan, dok se u drugom dijelu (od 17. do 24. prosinca) priprema za Kristov rođendan, dan kada je Sin Božji postao čovjekom.[5] Ta je dvojakost sadržana i u crkvenim dokumentima:[6] U došašću se svakoga jutra održavaju zornice (lat. rorate), ranojutarnje mise, koje imaju pokornički značaj. Simboliziraju budnost na koju je kršćanin pozvan u svojemu životu. Svoj početak imaju još u srednjem vijeku, u kojemu su se održavale i adventske igre.[2][3]